Smještaj stranih radnika u Crnoj Gori i obaveze poslodavca

Obezbijeđen smještaj nije pogodnost nego uslov za izdavanje dozvole. Član 43 stav 1 tačka 2 Zakona o strancima traži dokaz o smještaju pri svakom izdavanju i, po članu 82, ponovo pri svakom produženju. Poslodavac koji radnicima sam obezbjeđuje smještaj postaje davalac smještaja i prijavu boravka podnosi policiji u roku od 12 časova od dolaska radnika.

Ta druga rečenica iznenadi većinu poslodavaca u građevinarstvu i turizmu. Član 6 tačka 6 definiše davaoca smještaja široko, pa pored hotela i apartmana obuhvata i privredno društvo, preduzetnika i fizičko lice koje uz naknadu prima lica na smještaj ili organizuje smještaj za svoje zaposlene, uključujući i smještaj u objektu zatvorenog tipa. Baraka na gradilištu i stan koji društvo zakupi za deset zavarivača ulaze u tu definiciju jednako kao i hotelska soba.

Ko koga prijavljuje i u kom roku

Prijava i odjava dostavljaju se elektronski. Ako davalac smještaja nema tehničke mogućnosti za takvo dostavljanje, to utvrđuje policija i o tome izdaje potvrdu, a prijava se tada može dostavljati preko turističke organizacije. Davalac smještaja dužan je i da provjeri istinitost podataka uvidom u stranu putnu ispravu, što znači da pasoš mora biti pregledan, a ne prepisan sa fotografije poslate porukom.

Evidencija se vodi za svakog stranca kojem se pruža usluga smještaja, podaci se čuvaju dvije godine od dana unosa i poslije toga brišu, a policiji se mora omogućiti uvid. Za poslodavca koji kroz sezonu smjenjuje nekoliko grupa radnika to znači jednu evidenciju koja se vodi kontinuirano, a ne spisak koji nastaje na dan kontrole.

Kazne za propuštenu prijavu

Član 212 propisuje novčanu kaznu od 500 do 3.000 eura za pravno lice koje ne podnese prijavu ili odjavu boravka u roku od 12 časova, ne provjeri istinitost podataka uvidom u putnu ispravu, ne vodi evidenciju, ne čuva podatke dvije godine ili ne omogući policiji uvid. Za odgovorno lice u pravnom licu i za fizičko lice koje pruža usluge smještaja kazna iznosi od 150 do 500 eura, a za preduzetnika od 300 do 1.500 eura.

Te kazne teku odvojeno od kazni iz člana 210, koje se odnose na dozvolu i prijavu rada. Poslodavac koji je radnika uredno prijavio na osiguranje, a nije prijavio boravak u smještaju koji sam obezbjeđuje, odgovara po članu 212 iako po članu 210 nema prekršaj. Kako inspekcija spaja ove provjere, opisano je u tekstu o inspekciji rada i kaznama.

Smještaj u predmetu za dozvolu i kod upućenih radnika

Dokaz o smještaju prilaže se dva puta u životnom ciklusu jednog radnika: pri izdavanju dozvole i pri svakom produženju, po članu 82 stav 2. Iz toga slijedi praktično pravilo koje se lako previdi. Ugovor o zakupu koji ističe prije dozvole ne obara postojeću dozvolu, ali obara sljedeći predmet, jer u trenutku produženja nema važećeg dokaza. Prozor za podnošenje zahtjeva, od 60 do 30 dana prije isteka, opisan je u tekstu o produženju dozvole.

Za upućene radnike Zakon ide korak dalje od pukog postojanja smještaja. Član 75v tačka 7 traži da se na upućenog radnika primijeni kvalitet smještaja u mjeri na koju ima pravo zaposleni iz Crne Gore koji obavlja poslove van svog uobičajenog mjesta rada. To nije opisni standard nego uporedni: mjerilo je ono što bi domaći radnik na terenu dobio kod istog poslodavca.

U sezonskim djelatnostima smještaj obično obezbjeđuje poslodavac, pa se dvije uloge spajaju u jednom pravnom licu. Društvo je istovremeno poslodavac po članu 66 i davalac smještaja po članu 6, sa dva odvojena seta rokova i dva odvojena raspona kazni. Kako se to spaja sa rokovima sezonske dozvole opisujemo u tekstu o sezonskom zapošljavanju, a naš dio posla oko dolaska radnika na stranici za poslodavce.