Dozvola za privremeni boravak i rad u Crnoj Gori za poslodavce

Stranac u Crnoj Gori radi na osnovu dozvole za privremeni boravak i rad koju izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova. O urednom zahtjevu odlučuje se u roku od 15 dana, administrativne takse iznose ukupno 67 eura, a ugovor o radu mora biti zaključen u roku od 24 časa od izdavanja dozvole.

Zakon o strancima (Službeni list Crne Gore, broj 12/2018, 3/2019, 86/2022, 77/2024 i 3/2026) spojio je radni i boravišni dio u jedan dokument i jedan predmet. Crna Gora nema test tržišta rada kakav poznaju Hrvatska ili Bugarska. Umjesto provjere domaće ponude za svako pojedinačno radno mjesto, pristup tržištu ograničava godišnja kvota koju Vlada utvrđuje do 30. novembra tekuće godine za narednu, prema članu 76 Zakona. Poslodavac koji planira dolazak radnika zato ne računa sedmice na ishod provjere kod Zavoda za zapošljavanje, nego na to da li je kvota u njegovoj djelatnosti još otvorena.

Ko podnosi zahtjev i koje dokaze prilaže

Po članu 79 zahtjev podnosi stranac lično Ministarstvu u mjestu boravka, na propisanom obrascu. Stav 4 istog člana dozvoljava da zahtjev podnese i poslodavac, u mjestu namjeravanog boravka stranca. U tom slučaju stranac je dužan da se u roku od deset dana od izdavanja potvrde o prijemu zahtjeva javi Ministarstvu radi fotografije, otiska dva prsta i digitalizovanog potpisa. Ako se ne javi, smatra se da je poslodavac odustao od zahtjeva, a predmet se gasi bez rješenja. Zahtjev se može podnijeti i elektronski, preko informacionog sistema Ministarstva, po članu 79a, pri čemu se biometrija uzima u roku od deset dana od ulaska u zemlju.

Dokaze o opravdanosti zahtjeva dijele poslodavac i radnik. Član 69 traži pisanu ponudu poslodavca za zapošljavanje na određenom radnom mjestu i dokaz o zdravstvenoj sposobnosti, a za zapošljavanje i dokaz o stečenom nivou obrazovanja i kvalifikaciji. Na to se dodaju opšti uslovi iz člana 43: sredstva za izdržavanje, obezbijeđen smještaj, zdravstveno osiguranje i putna isprava čiji je rok važenja najmanje tri mjeseca duži od roka na koji se boravak odobrava.

Četiri razloga za odbijanje iz člana 69 stav 6 tiču se poslodavca, a ne radnika. Dozvola se neće izdati ako je poslodavac više od dva puta kažnjavan zbog nezakonitog zapošljavanja ili neprijavljivanja rada stranca, ako je protiv društva u toku stečaj ili je društvo bilo u stečaju, ako društvo ne obavlja privrednu djelatnost i ako je poslodavac kažnjavan jer nije izmirio obaveze po osnovu poreza i doprinosa za radnike. Provjera sopstvenog dosijea prije nego što se radnik pozove na put jeftinija je od odbijenog predmeta.

Rokovi i takse u postupku pred Ministarstvom

Rok od 15 dana iz člana 80 teče od predaje urednog zahtjeva, ne od dana kad je predmet prvi put stigao na šalter. Jedan dokument koji nedostaje pomjera početak roka, pa poslodavci koji računaju unazad od datuma početka rada obično griješe upravo tu. Za sezonske radnike koji su u prethodnih pet godina najmanje dva puta imali dozvolu za sezonsko zapošljavanje rok je kraći i iznosi deset dana.

Postoji i razlika u pravnom sredstvu koju vrijedi zapamtiti. Na uobičajeno rješenje o odbijanju izjavljuje se žalba Ministarstvu u roku od osam dana. Ako je zahtjev odbijen zato što je godišnja kvota popunjena, član 80 stav 7 upućuje na upravni spor, dakle na sud, a ne na drugostepeni organ. Detalje o tome kako je kvota raspoređena po djelatnostima donosimo u pregledu godišnje kvote za 2026.

Prvih 24 časa poslije izdavanja dozvole

Član 70 stav 6 poslodavcu daje 24 časa od dana izdavanja dozvole da sa strancem zaključi ugovor o radu i prijavi ga na obavezno socijalno osiguranje. Ako stranac ne stupi na rad, poslodavac je dužan da o tome obavijesti Ministarstvo najkasnije u roku od tri dana, radi poništavanja dozvole. Kopija dozvole mora se nalaziti u poslovnim prostorijama ili na mjestu rada, a o prestanku rada prije isteka dozvole Ministarstvo se obavještava u roku od osam dana. Propuštanje bilo koje od ovih obaveza vodi prekršaju iz člana 210, za koji je za pravno lice propisana novčana kazna od 1.000 do 10.000 eura i moguća zabrana obavljanja djelatnosti do šest mjeseci.

Dozvola radi zapošljavanja izdaje se sa rokom važenja do jedne godine i produžava se najduže do dvije godine ako je ugovor o radu zaključen na puno radno vrijeme. Za zapošljavanje u sektoru informacionih tehnologija i u djelatnosti zdravstvene zaštite članovi 70a i 70b predviđaju dozvolu do tri godine, uz ugovor o radu na najmanje 12 mjeseci. Zbir svih troškova u prvoj godini opisan je u pregledu troškova zapošljavanja stranca.

Crnogorski postupak podsjeća na jedinstvenu dozvolu u državama članicama Evropske unije, ali se od nje razlikuje po pravnom osnovu i po tome što crnogorska dozvola ne daje nikakva prava u Uniji. Poređenje sa evropskim modelom nalazi se u tekstu o jedinstvenoj dozvoli, a koridore koje Werklist vodi navodimo na stranici za poslodavce.