Besplatna viza, besplatna karta: što politika Nepala znači za poslodavce u EU

Nepal ima politiku koja inostranog poslodavca obavezuje da plati radniku ulaznu vizu i avionsku kartu. Zove se Besplatna viza, besplatna karta (Free Visa, Free Ticket), na snazi je od 2015. godine, a prvi instinkt evropskog rukovodioca nabavke koji o njoj čita jeste pretpostavka da ona uređuje koridor od Nepala do EU. Ne uređuje ga. Politika pokriva tačno sedam destinacija, sve u Zaljevu ili Maleziji, a Evropska unija stoji u potpunosti van njenog obuhvata. Razlog zbog kojeg poslodavac iz EU ipak treba da je razumije dvostruk je. Prvo, ona je najjasnija izjava u nepalskom zakonodavstvu o tome kako zemlja gleda na pitanje ko plaća premještanje radnika, a ta logika prelazi u svaki koridor uključujući i EU. Drugo, najčešća greška u budžetiranju jednog plasmana u EU jeste pretpostavka da ova politika kartu prebacuje na nekog drugog, ili da radnik jednostavno snosi preostale troškove koje politika ostavlja iza sebe. Obje pretpostavke koštaju novca u pogrešnom trenutku.

Što politika zapravo kaže i sedam destinacija koje obavezuje

Ministarstvo rada i zapošljavanja, tijelo koje je kasnije postalo Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti (MoLESS), objavilo je politiku Besplatna viza, besplatna karta 9. juna 2015. i sprovelo je 6. jula 2015. Mehanizam je jednostavan. Za radnika koji putuje na obuhvaćenu destinaciju, inostrani poslodavac mora snositi trošak ulazne vize i povratne avionske karte, a nepalska agencija za regrutaciju radniku može naplatiti naknadu za uslugu od najviše Rs 10,000, i to samo kada poslodavac odbije da je plati. Taj plafon od Rs 10,000 zamijenio je gornje granice prije 2015. godine od Rs 70,000 za Zaljev i Rs 80,000 za Maleziju, pa je glavna promjena bilo otprilike sedmostruko smanjenje onoga što je agencija mogla zakonito naplatiti radniku.

Sedam destinacija su Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Malezija. Tih sedam upija nešto poput 95 do 97 procenata nepalskih radnih migranata kada se Indija izuzme, zbog čega politika na papiru izgleda kao da pokriva gotovo sve. Ne pokriva koridor koji je bitan evropskom kupcu. Nijedna evropska destinacija nije navedena u direktivi iz 2015. godine, a Centre for the Study of Labour and Mobility (CESLAM) izričito navodi da Hrvatska, Rumunija i ostatak EU nikada nisu u nju upisani.

Ovo je najvažnija pojedina tačka koju poslodavac iz EU treba da usvoji. Zakonska obaveza plaćanja vize i karte ne pripaja se automatski plasmanu od Nepala do EU. Tvrdnja na koju biste mogli naići, da je politika Besplatna viza, besplatna karta ponovo aktivirana 2024. godine i da sada uvlači Hrvatsku u obuhvat, ne odgovara ni direktivi ni evidenciji MoLESS. Politika je tokom cijelog perioda ostala instrument za sedam zemalja Zaljeva i Malezije, a sada se prije ukida nego što se širi.

Kako politika kodira princip poslodavac plaća

Ako se ukloni spisak destinacija, ono što politika Besplatna viza, besplatna karta izražava jeste princip, da trošak premještanja radnika pripada strani poslodavca u knjizi, a ne strani radnika. Taj princip ima ime u međunarodnoj regrutaciji, princip poslodavac plaća (Employer Pays Principle), i mnogo je stariji od nepalske politike. Njegova najčistija formulacija je Princip 1 Dhaka Principa za migraciju s dostojanstvom (Dhaka Principles for Migration with Dignity), koji je Institute for Human Rights and Business (IHRB) pokrenuo 18. decembra 2012. godine, a koji jasno kaže da se radnicima migrantima ne naplaćuju nikakve naknade.

Nepal je istu logiku već upisao u čvrst zakon. Foreign Employment Act, 2064 (2007) zabranjuje naknade za regrutaciju koje plaća radnik, a ILO Global Study o troškovima regrutacije svrstava Nepal na najstrožiji kraj, naknade nisu dozvoljene. Politika Besplatna viza, besplatna karta operativni je izraz te zabrane za sedam obuhvaćenih destinacija, koja imenuje konkretno vizu i kartu i ograničava preostalu naknadu za uslugu na Rs 10,000. Istorijski korijen seže još dalje, do memoranduma o razumijevanju između Nepala i Katara iz 2007. godine, koji je propisivao da sav trošak migracije snosi poslodavac.

Za poslodavca iz EU praktično tumačenje je sljedeće. Obaveza poslodavac plaća na plasmanu od Nepala do EU ne proističe iz politike Besplatna viza, besplatna karta, jer je EU van obuhvata. Ona proističe iz međunarodnih standarda koji uređuju pravičnu regrutaciju, iz ILO General Principles and Operational Guidelines for Fair Recruitment usvojenih u septembru 2016. godine, iz definicije naknada za regrutaciju i povezanih troškova usvojene u novembru 2018. godine, te iz IOM International Recruitment Integrity System (IRIS). Werklist primjenjuje taj model na svaki koridor koji vodi, uključujući i EU, bez obzira na to da li destinacija leži unutar nepalske zakonske šeme. Naknada za regrutaciju stavlja se na stranu poslodavca, gdje to standardi usklađeni sa IRIS-om i zahtijevaju, a radnik ne plaća ništa za dokumentaciju, ovjeru, vizu, putovanje, ljekarski pregled ili orijentaciju. Za kompletan alat koji revizorski dosije zahtijeva, pogledajte etičku regrutaciju u Nepalu i model nultih troškova.

Zašto je ovo prednost u oblasti CSR, a ne iznenađenje u troškovima

Kupac koji pročita samo sažetak politike sklon je da se nađe na jednom od dva pogrešna mjesta. Ili politika navede poslodavca iz EU da pomisli kako su viza i karta po zakonu tuđa briga, što je netačno jer je EU van obuhvata, ili navede poslodavca da pomisli kako radnik snosi sve što politika ne imenuje, što je takođe netačno u modelu pravične regrutacije. Ispravan okvir nalazi se između, i to je prije komercijalna prednost nego šok u troškovima.

Prednost je u tome što koridor u kojem poslodavac plaća proizvodi čist dosije o usklađenosti. Kategorije troškova koje ILO nabraja, ljekarski pregled, osiguranje i fond za zaštitu migranata, provjere vještina, obuka i orijentacija, oprema, putovanje i smještaj, te administrativno opterećenje ugovora, identifikacionih dokumenata, viza i dozvola, upravo su stavke o kojima će pitati tim za CSR ili reviziju u zemlji destinacije. Kada su ti troškovi dokumentovani na fakturi poslodavca, a ne zatrpani u radnikovom dugu, dosije prolazi. Kada se prebace na radnika, koridor pada. Anketa na uzorku od 2.244 radnika utvrdila je da nepalski migranti u prosjeku plaćaju oko Rs 100,000, otprilike deset puta više od zakonskog plafona, a nepalski National Statistics Office Return Migration and Recruitment Cost Survey, završen u novembru 2023. godine uz podršku ILO, utvrdio je prosječne troškove iznad NPR 100,000, pri čemu je manje od 2 procenta radnika platilo ništa. To su brojke koje proizvodi koridor u kojem plaća radnik, i to su brojke koje revizor označava.

Taj kontrast govori kupcu nešto. Koridor s cijenom blizu nominalnog plafona politike od Rs 10,000, ili blizu prvobitnog ciljnog iznosa pri pokretanju od otprilike USD 75 ukupnog troška za radnika, jeste koridor u kojem su stvarni troškovi negdje otišli. U Zaljevu su otišli na radnika, koji je u praksi plaćao USD 1,500 do USD 2,200 naspram nepalskog BDP-a po stanovniku od USD 1,324 na kraju 2023. godine. Poslodavac iz EU koji želi suprotno, koridor u kojem su troškovi vidljivi i u njegovim sopstvenim knjigama, kupuje prednost u oblasti CSR namjerno.

Način na koji se gubi novac, potcjenjivanje karte i nameta za socijalni fond

Evo gdje poslodavac iz EU koji prvi put kupuje gubi novac, i to je konkretno. Budžet plasmana gradi se oko vize i bruto plate, dvije najveće i najočiglednije brojke, a dvije manje stavke tretiraju se kao zaokruživanje. Nisu to. One su uslovne stavke, i isplivavaju u najgorem mogućem trenutku, u sedmici polaska.

Prva je avionska karta. Na plasmanu u Zaljev politika prisiljava poslodavca da je snosi, pa kupac koji prepisuje model troškova iz Zaljeva u posao s EU pretpostavlja isto i kartu izostavlja iz budžeta za EU. Na koridoru ka EU nijedan zakon je ne nosi, pa ako se poslodavac nije izričito saglasio da je snosi, stavka jednostavno nedostaje. Jednosmjerna karta od Katmandua do evropskog čvorišta, isplanirana po ruti i tempirana na fiksni datum polaska, nije zanemarljiva, a otkrivanje rupe tri dana prije polaska prisiljava na grozničavo snalaženje koje kašnjenjem zadržava cijelu grupu.

Druga je namet za Foreign Employment Welfare Fund, koji se plaća prije nego što se izda odobrenje za rad. To nije brojka oko koje poslodavac može da pregovara ili da je preskoči, radna dozvola se neće izdati bez njega. Doprinos je 31. jula 2024. godine izmijenjen sa ravnog iznosa od NPR 1,000 na stepenovan iznos, NPR 1,500 za ugovore do tri godine i NPR 2,500 za ugovore preko tri godine. Ugovori u EU obično traju duže od tri godine i padaju u viši stepen. Pored njega stoji obavezna premija za Foreign Employment Term Life Insurance, otprilike NPR 3,500 do NPR 5,500 u zavisnosti od radnikove starosti, te doprinos za Social Security Fund. Nijedna od ovih stavki sama po sebi nije velika. Zajedno su razlika između dozvole koja se izdaje na vrijeme i dosijea koji zapne u kancelariji Department of Foreign Employment (DOFE) u Maharađgunju dok se uplata vuče za rukav.

Konkretna posljedica jeste neuspjeh u tajmingu, i košta više od samog prekoračenja. Ako namet za socijalni fond i premija osiguranja nisu budžetirani i plaćeni, odobrenje za rad se ne izdaje, radnik ne može da završi formalnosti za polazak na aerodromu Tribhuvan International Airport (TIA), a datum polaska rezervisan sedmicama ranije propada. Ponovno rezervisanje letova za grupu i preraspoređivanje DOFE dosijea iza njega koštaju dane koje plan projekta nije imao. Dvije najjeftinije stavke na gomili uslovljavaju onu najskuplju, datum početka zarade plate. Za to kako se svaka od ovih stavki fakturiše i gdje stoji, pogledajte trošak zapošljavanja nepalskih radnika u EU i razradu socijalnog fonda i osiguranja.

Kuda politika ide i zašto ne mijenja vaš dosije za EU

Šema za sedam zemalja sada je u postupku ukidanja. Dana 3. februara 2026. godine ministar, Rajendra Singh Bhandari, najavio je ukidanje politike Besplatna viza, besplatna karta u roku od mjesec dana, opisujući takve šeme kao prevaru mladih, uz to da MoLESS umjesto toga direktno obezbjeđuje ljekarski pregled, orijentaciju i dozvole. Do aprila 2026. godine kabinet se promijenio, a ministar rada, Dipak Kumar Sah, ponovo je potvrdio plafon naknade za uslugu od Rs 10,000 u video poruci 5. aprila 2026. godine, pri čemu je DOFE poslao pisma s upitima 17. marta 2026. godine, a linije za pritužbe otvorene su preko Hello Sarkar na 1111 i preko Foreign Employment Call Centre na 1141. Dva ministra su različiti nosioci funkcije nakon promjene kabineta, a ne protivrječnost, a pravac kretanja jeste redizajn načina na koji koridor ka Zaljevu rješava troškove radnika.

Za poslodavca iz EU ništa od ovoga ne pomjera dosije. Šema koja se ukida nikada nije pokrivala EU, a obaveza koja se primjenjuje na plasman od Nepala do EU, da radnik ne plaća ništa i da troškovi stoje na strani poslodavca, dolazi iz modela usklađenog sa IRIS-om i iz ILO standarda, a ne iz nepalske šeme za Zaljev koja možda ni ne postoji do kraja godine. Brojke koje obavezuju vaš plasman su stepen nameta za socijalni fond, premija osiguranja, stavka za SSF i karta za koju treba da pretpostavite da je vaša obaveza u budžetu.

Ako razrađujete koridor od Nepala do EU i želite da vam se stavke za vizu, kartu, socijalni fond i osiguranje mapiraju naspram stvarnog datuma polaska prije nego što se obavežete, pošaljite kratak upit katmanduskoj filijali Werklista preko kontakt za kompanije. Tim svake sedmice provodi dosijee kroz kancelariju DOFE u Maharađgunju i reći će vam koje su stavke zakonske, koje su komercijalne i koja je ona koju kupci zaboravljaju.