Provjera prava na rad za zaposlene iz trećih zemalja: kontrole dokumenata koje poslodavca drže van suda
Prema EU direktivi o sankcijama za poslodavce, zapošljavanje radnika bez važećeg statusa izlaže poslodavca novčanim kaznama i odgovornosti za zaostale isplate, a u nekoliko država i isključenju iz javnih nabavki. Provjera je zakonska obaveza, a ne dobra praksa.
U EU, zapošljavanje državljanina treće zemlje bez važećeg radnog ovlašćenja nije sitna greška u papirologiji. To je upravo prekršaj zbog kojeg je napisana Direktiva o sankcijama za poslodavce (2009/52/EC), a odgovornost leži na poslodavcu, ne na radniku i ne na agenciji. Direktiva obavezuje poslodavca da prije početka rada provjeri da li radnik posjeduje važeću boravišnu ili radnu dozvolu i da kopiju tog dokumenta čuva tokom cijelog trajanja radnog odnosa. Preskočite provjeru, ili zadržite radnika nakon što mu dozvola istekne, i izloženost se penje do upravnih kazni i odgovornosti za zaostale isplate. U nekoliko država to znači i isključenje iz javnih nabavki. Ovo je pogled iz prakse na ono što poslodavac u EU destinaciji mora da provjeri prilikom prijema u radni odnos. Pokriva mjesta gdje provjere padaju i razlog zbog kojeg vas dokument koji na papiru izgleda ispravno i dalje može odvesti na sud.
Direktiva postavlja obavezu, država članica postavlja detalje
Direktiva o sankcijama za poslodavce je donja granica, a ne jedinstveni pravilnik. Ona zahtijeva da svaki poslodavac u EU uradi tri stvari prije nego što državljanin treće zemlje počne da radi: pribavi važeću boravišnu dozvolu ili drugo ovlašćenje za boravak, provjeri da ono pokriva konkretan posao i sačuva kopiju ili evidenciju o njemu za period zaposlenja, dostupnu inspektorima. Takođe zahtijeva da poslodavac u roku koji svaka država utvrdi obavijesti nadležni organ o početku radnog odnosa.
Ono što direktiva ne radi jeste usklađivanje kazni ili roka čuvanja dokumentacije. Svaka država članica prenosi obaveze u sopstveni zakon. Sama određuje visinu kazni i definiše koliko dugo se kopija dokumenta mora čuvati. Tu posljednju tačku postavlja svaka država posebno, pa biste cifru za zemlju u kojoj se nalazi radno mjesto trebali da potvrdite, a ne da pretpostavljate jedinstven EU broj. Obaveza provjere je svuda ista. Računica kazne i prijave je lokalna.
Važeća dozvola nije dozvola da radi za vas
Najskuplja pogrešna procjena prilikom prijema u radni odnos jeste tretiranje boravišne ili radne dozvole kao opšte licence. U većini država članica jedinstvena dozvola, kao i kombinovane radno-boravišne dozvole koje su joj prethodile, vezane su za konkretnog poslodavca i konkretan posao. Dozvola izdata za zavarivača u jednoj firmi ne ovlašćuje tog radnika da počne da radi kod vas. Ime poslodavca navedeno na dokumentu dio je onoga što tu dozvolu čini važećom.
Tako provjera ide dalje od pitanja "da li je ova dozvola prava i da li je važeća" do pitanja "da li ova dozvola navodi baš ovog poslodavca i baš ovaj posao". Radnik koji stigne sa važećom dozvolom vezanom za prethodnog poslodavca za vas je, sve dok se ne izda nova ili izmijenjena dozvola, radnik bez ovlašćenja. Mehanika toga kako jedan dokument nosi i pravo na boravak i pravo na rad, i zbog čega razlike između država imaju značaj, objašnjeni su u tekstu jedinstvena dozvola, objašnjena. Neke države idu i dalje pa zapošljavanje uslovljavaju statusom samog poslodavca prije nego što se ijedna dozvola uopšte izda, što je logika priznatog sponzora obrađena u tekstu holandska GVVA jedinstvena dozvola.
Istek je zamka koja preko noći legalnog radnika pretvara u nelegalnog
Dozvola je sat. Onog dana kad istekne, radnik koji je bio u skladu sa zakonom postaje, u očima direktive, državljanin treće zemlje koji radi bez ovlašćenja, a poslodavac koji mu i dalje isplaćuje platu je taj koji čini prekršaj. Direktiva ne predviđa nikakav grejs period za poslodavca koji je naprosto izgubio iz vida datum.
Tu kontrole dokumenata prestaju da budu jednokratan zadatak pri prijemu i postaju trajna obaveza. Za svaku dozvolu u evidenciji mora biti zabilježen datum isteka, a rok za obnovu naznačen znatno prije njega, jer obnove nisu trenutne i zahtjev se često mora podnijeti dok je tekuća dozvola još važeća. Konkretan scenario propusta je banalan i čest: dozvola istekne, obnova je podnijeta sa zakašnjenjem ili nikako, stigne inspekcija i utvrdi se da je poslodavac zapošljavao nelegalnog radnika u tom periodu. Nije radnik taj koji plaća kaznu. Odbrana je evidencija koja prati datum isteka i obnove svake dozvole i zaustavlja isplatu plate kad dozvola nije obnovljena.
Kako posljedice zaista izgledaju
Direktiva nalaže državama članicama da uvedu novčane kazne srazmjerne broju radnika, da povrate troškove eventualnog povratka i da poslodavca učine odgovornim za neisplaćena primanja, uključujući plate, doprinose i poreze koje je radnik trebao da primi. Nekoliko država, među njima Njemačka i Irska, naplaćuju upravne kazne i mogu poslodavcu koji nije usklađen zabraniti buduće sponzorstvo ili učešće u javnim nabavkama. Za firmu koja zavisi od javnih ugovora isključenje je teži udarac od same kazne.
Odgovornost za zaostale isplate zaslužuje poseban red. Ako se utvrdi da je radnik bio zaposlen nelegalno, zakon najčešće pretpostavlja radni odnos u trajanju od najmanje utvrđenog perioda i obavezuje poslodavca da isplati plate dugovane za njega, na nivou koji bi legalan posao platio. Poslodavac koji je radniku bez dokumenata plaćao manje može na kraju da plati punu zakonsku platu unazad, plus doprinose, plus kaznu. Jeftin radnik postaje skup.
Čista dokumentacija počinje na strani porijekla
Provjera je lakša kad je dokument koji stigne pri prijemu bio ispravno sastavljen već na izvoru. Na strani porijekla je i samo upućivanje radnika iz nekoliko zemalja regulisano. Filipini, preko Department of Migrant Workers (DMW), i Nepal, preko Department of Foreign Employment (DOFE), zahtijevaju ovjeru ugovora o radu u inostranstvu od strane radnog atašea ili ambasade prije nego što radnik može da bude legalno upućen. Ugovor koji nikad nije prošao taj korak proizvodi radnika čija papirologija pod inspekcijom izgleda tanko.
Ista logika važi i za kvalifikacije. Kod regulisanog zanimanja destinacija postavlja dva pitanja: smije li ova osoba ovdje da radi i da li je ova osoba priznata da obavlja taj posao. Priznavanje se pokreće na strani porijekla, davno prije nego što se dozvola izda. Širi lanac toga ko šta mora da uradi, i kojim redom, prikazan je u tekstu lanac usklađenosti poslodavca koji uslovljava zapošljavanje.
Ugradite provjeru u prijem u radni odnos, ne nakon njega
Provjera za koju poslodavac odgovara svodi se na kratku, ponovljivu rutinu. Potvrdite da je dozvola prava i da je važeća. Potvrdite da navodi vašu firmu i posao koji nudite. Zabilježite datum isteka i rok za obnovu i postavite tvrdo zaustavljanje isplate plate nakon njega. Sačuvajte kopiju onoliko koliko vaša država članica zahtijeva. Obavijestite nadležni organ u roku koji ona postavi. Obavljena prije prve smjene, ova rutina je jeftina. Obavljena nakon inspekcije, ona je razlika između čiste dokumentacije i sudskog predmeta.
Werklist vodi stranu porijekla cijelog ovog procesa za poslodavce u EU iz Zagreba, Sarajeva, Beograda, Katmandua, Mumbaja i Dubaija, tako da je ugovor ovjeren, a dozvola navodi pravog poslodavca prije nego što radnik stigne. Ako planirate angažovanje i želite da vam rutina provjere bude prilagođena vašem radnom mjestu i vašem zanimanju, pošaljite nam kratak opis koridora. Razgovarajte sa konsultantom.
Nastavite čitati
Sve objave →Šta zaista znači sponzorstvo radnika za poslodavca u EU
Sponzorstvo u EU spaja tri stvari: registrovani status, odobrenje po zaposlenju i trajne obaveze. Najčešća greška poslodavaca je da ih pomiješaju.
Jedinstvena dozvola: jedan zahtjev, jedan dokument, tri evropske verzije
Direktiva EU o jedinstvenoj dozvoli spojila je radnu i boravišnu dozvolu radnika van EU u jedan dokument i jedan zahtjev. Način na koji se to sprovodi, od regionalne dozvole u Belgiji do holandske GVVA i češke Employee Card, i dalje se znatno razlikuje.