Sponzorstvo radnika iz trećih zemalja: lanac obaveza poslodavca o kojem zavisi cijela prijava

Kada poslodavac iz EU zaposli zavarivača iz Katmandua ili njegovateljicu iz Manile, dozvola se odobrava na osnovu poslodavca, a ne radnika. Radnik prilaže pasoš, potpisan ugovor i dokaz o kvalifikacijama. Sve ostalo, ono o čemu zavisi da li će predmet proći i da li će dozvola opstati, leži na strani poslodavca. Poslodavac mora imati pravo da nastupa kao sponzor. Mora dokazati da plata dostiže zakonski minimum. I mora nastaviti da prijavljuje promjene nakon što radnik počne raditi. Te obaveze čine lanac. Svaka karika je posebno tijelo sa sopstvenim testom, a prekid na bilo kojoj tački poništava dozvolu bez obzira na to koliko je ostatak predmeta izgledao uredno. Ovo je pogled iz prakse na taj lanac kroz četiri odredišta koja ga vode na različite načine: Njemačku, Holandiju, Irsku i Hrvatsku.

Direktiva koja postavlja okvir cijelog lanca

Većina država članica danas vodi zapošljavanje uz sponzorstvo poslodavca kroz Direktivu o jedinstvenoj dozvoli, 2011/98/EU, izmijenjenu 2024. Ona radniku daje jednu objedinjenu prijavu koja vraća jednu odluku za rad i boravak, i postavlja osnovni nivo prava na jednako postupanje čim dozvola stupi na snagu. Za poslodavca je to važno jer je upravo to proceduralna kičma na kojoj se gradi nacionalni predmet, ali ne briše razlike među državama. Svaka država prenosi direktivu u sopstvenu dozvolu i zadržava sopstveni test tržišta rada, pravilo o plati i režim izvještavanja. Izmijenjena direktiva nosi rokove za prenošenje koji države članice obavezuju tokom perioda određenog u tekstu, a tačan datum kada konkretna država počinje da primjenjuje nova pravila treba potvrditi za tu državu, a ne pretpostaviti za cijelu Uniju. Struktura je zajednička. Detalji usklađenosti su lokalni.

Ispod direktive stoji još jedan instrument koji poslodavac osjeća čak i neposrednije. Direktiva o sankcijama protiv poslodavaca, 2009/52/EC, čini zapošljavanje državljanina treće zemlje koji nema pravo boravka prekršajem poslodavca u cijeloj EU, uz novčane kazne i isključenje iz javnih nabavki. Zbog toga provjera prava na rad nije puka formalnost iz pristojnosti. To je zakonska obaveza koja pada na poslodavca, a dokumenti koji je zadovoljavaju opisani su u tekstu provjere dokumenata koje poslodavca drže izvan suda.

Prva karika: imate li uopšte pravo da sponzorišete

Prije nego što se ijedan radnikov predmet pokrene, nekoliko država pita da li poslodavcu uopšte dozvoljeno da sponzoriše. Najjasniji primjer je Holandija, gdje IND vodi režim priznatog sponzora, takozvani erkend referent. Za većinu ruta za kvalifikovanu migraciju kompanija koja zapošljava mora već imati status priznatog sponzora prije nego što podnese prijavu, a taj status je registracija koju poslodavac sam podnosi i održava, sa sopstvenim uslovima i obavezama vođenja evidencije. Poslodavac koji ugovori radnika iz Filipina pa tek onda otkrije da nije priznati sponzor izgubio je vrijeme koje sama prijava za priznavanje traži. Ta ruta, i razlog zašto priznavanje dolazi prije pitanja plate, obrađeni su u tekstu prvo priznati sponzor, pa tek onda prag plate.

Njemačka istu kariku postavlja drugačije. Nema jedinstvene sponzorske licence, ali Bundesagentur fuer Arbeit (Savezna agencija za zapošljavanje) mora odobriti većinu zapošljavanja prije nego što ono može dovesti do dozvole boravka, provjeravajući platu i uslove konkretnog radnog mjesta. Irska pravo na sponzorstvo usmjerava kroz Department of Enterprise, Trade and Employment, DETE, koje izdaje radnu dozvolu poslodavcu i očekuje da je poslodavac sproveo test tržišta rada koji vrsta dozvole zahtijeva. Hrvatska pravo na sponzorstvo vezuje za provjeru tržišta rada koju vodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, HZZ, prije nego što Ministarstvo unutarnjih poslova, MUP, izda dozvolu boravka i rada. Četiri mehanizma, jedno pitanje: ima li ovaj poslodavac odobrenje da dovede radnika.

Druga karika: minimalna plata je dokaz, a ne ponuda

Druga karika je plata, i u sve četiri države načelno radi na isti način. Poslodavac koji sponzoriše mora platiti barem propisanu platu, a koja se plata primjenjuje zavisi od radnog mjesta. U Njemačkoj to znači kolektivnu ili sektorsku normu za građevinu, ugostiteljstvo ili logistiku, ne tek zakonski minimum. U Holandiji rute za kvalifikovanu migraciju nose sopstvene pragove plate koje određuje IND i koji se svake godine usklađuju. Irska General Employment Permit primjenjuje iznos minimalne godišnje zarade koji raste po objavljenom rasporedu. Hrvatska upoređuje ponudu sa uslovima potvrđenim u testu HZZ-a.

Iznos se određuje za svaku državu članicu posebno i usklađuje po sopstvenom ciklusu, pa je sigurna praksa navesti prag za godinu podnošenja prijave i dokumentovati osnovu za njega, umjesto prenositi staru cifru dalje. Isplata ispod praga jedan je od najsigurnijih načina da se izgubi dozvola. Može potopiti predmet prilikom odlučivanja, a još gore, može pokrenuti oduzimanje dozvole nakon što radnik već stigne, što ruši cijelo angažovanje i ostavlja poslodavca da snosi trošak. Plata se tretira kao dokaz koji poslodavac podnosi, a ne kao cifra o kojoj pregovara nakon odobrenja.

Treća karika: obaveze koje počinju onog dana kad radnik stigne

Lanac se ne završava kada se dozvola odštampa. Većina država nameće trajne obaveze sponzoru, a njihovo kršenje tiho je oruđe za poništavanje dozvole koja je uredno odobrena. Holandski priznati sponzor mora voditi evidenciju i obavijestiti IND o relevantnim promjenama u utvrđenim rokovima. Nekoliko država traži od poslodavca da prijavi kada posao prestane, kada se promijeni adresa radnika ili kada se promijeni samo radno mjesto, svako unutar zadatog roka. Propusti li poslodavac rok, on, a ne radnik, je strana koja krši propise.

Tu se hvata sponzor koji je dozvolu tretirao kao ciljnu liniju. Radnik se premjesti na drugo gradilište ili na drugu funkciju, platni razred se pomjeri, a promjena se nikad ne prijavi. Pri sljedećoj provjeri tijelo utvrdi da dozvola više ne odgovara poslu, i dozvola može biti oduzeta. Odbrana je evidentirati svaki događaj podložan prijavi u odnosu na rok koji ga uređuje i držati ugovor, platu i naziv radnog mjesta usklađene s onim što je tijelu rečeno na početku. Za širu sliku onoga na šta status sponzora zaista obavezuje poslodavca, pogledajte šta sponzorstvo radnika zaista znači za poslodavca u odredišnoj zemlji EU.

Gdje lanac prvo puca

Najčešći prekid je onaj prvi. Poslodavac u Holandiji podnese prijavu za kvalifikovanu migraciju bez statusa priznatog sponzora, a IND je vrati neobrađenu, jer kompanija koja nije priznati sponzor na toj ruti uopšte ne može ni podnijeti prijavu. Regrutacija je bila ispravna, radnik stvaran, a sedmice se izgube na prijavu koja nikad nije ni mogla biti prihvaćena. Isti obrazac ponavlja se i drugdje: irski predmet zasnovan na nepodobnom zanimanju, njemački predmet s platom ispod sektorske norme, hrvatski predmet podnesen prije nego što je provjera HZZ-a prošla. Svaki je jedna karika provjerena prekasno.

Werklist vodi izvornu stranu ovog lanca iz poslovnica u Katmanduu, Mumbaiju, Dubaiju, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu, dovodeći radnike iz Nepala, Indije, Filipina i sa Zapadnog Balkana, tako da se provjere na strani poslodavca potvrde prije nego što se ijedan radnikov predmet pokrene. Ako mapirate koridor prema Njemačkoj, Holandiji, Irskoj ili Hrvatskoj i želite da svaku obavezu sponzora postavimo prema vašoj struci i broju radnika, pošaljite nam kratak opis koridora. Razgovarajte sa konsultantom.