Sankcije poslodavcima za nezakonito zapošljavanje u EU i u Hrvatskoj

Direktiva 2009/52/EZ postavila je zajednički minimum sankcija za poslodavce koji zapošljavaju državljane trećih zemalja bez zakonitog boravka. Njezin članak 6. pretpostavlja da je radni odnos trajao najmanje tri mjeseca i na poslodavca prebacuje teret dokazivanja. U Hrvatskoj su odgovarajuće prekršajne odredbe u Zakonu o strancima, s kaznama od 1.500 do 3.000 eura po radniku.

Tri obveze prije prvog radnog dana

Članak 4. Direktive 2009/52/EZ propisuje tri obveze i sve tri prethode radu. Poslodavac mora zatražiti da radnik prije zapošljavanja predoči važeću boravišnu dozvolu ili drugo odobrenje boravka. Mora zadržati presliku tog dokumenta i čuvati je najmanje za vrijeme trajanja zaposlenja, dostupnu nadzoru. I mora obavijestiti nadležno tijelo države članice o zapošljavanju, u roku i na način koji ta država propiše.

Te tri radnje zvuče kao formalnost, a u sporu su jedini dokaz. Poslodavac koji je proveo provjeru ima obranu iz direktive. Poslodavac koji ju je proveo, ali nije zadržao presliku, u praksi je u istom položaju kao onaj koji nije provjeravao ništa. Kako te provjere izgledaju po vrstama dokumenata opisali smo u tekstu o provjeri prava na rad.

Novčane posljedice, zaostala plaća i odgovornost u lancu

Članak 5. Direktive traži učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće novčane sankcije koje rastu s brojem nezakonito zaposlenih radnika. Članak 6. dodaje ono što poslodavci češće podcijene: obvezu isplate svih zaostalih primitaka, uz pretpostavku da je plaća najmanje na razini zakonskog minimuma i da je radni odnos trajao najmanje tri mjeseca, te obvezu plaćanja doprinosa i troškova povratka radnika.

Članak 8. proširuje odgovornost na lanac. Naručitelj čiji je poslodavac izravni podizvođač, a u određenim slučajevima i glavni izvođač, odgovara za novčane sankcije i zaostale isplate ako je znao za nezakonito zapošljavanje. Za građevinske i brodograđevne projekte s više razina podizvođača to znači da papir podizvođača postaje pitanje rizika naručitelja.

Članci 9. i 10. Direktive težе oblike prebacuju u kazneno pravo. Ponovljene povrede, veći broj radnika, osobito izrabljivački uvjeti, zapošljavanje žrtve trgovanja ljudima uz znanje o tome i zapošljavanje maloljetnika bez zakonitog boravka države članice moraju propisati kao kaznena djela.

Kako to izgleda u hrvatskom postupku

Zakon o strancima u verziji iz Narodnih novina 55/2026 u člancima 247. i 250. propisuje novčane kazne od 1.500 do 3.000 eura po državljaninu treće zemlje za pojedine povrede obveza poslodavca. Iznos po radniku važniji je od raspona: kod skupine od dvadeset radnika ista povreda množi se dvadeset puta.

Uz kaznu dolaze posljedice koje se ne vide u prekršajnom nalogu. Poslodavac s neuređenim spisom teško dobiva pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za sljedeći zahtjev, a policijska uprava o urednom zahtjevu odlučuje najkasnije u roku od 90 dana prema članku 91. stavku 8. Zakona o strancima, uz produljenje za dodatnih 30 dana. Ciklus zapošljavanja koji stane zbog nadzora ne gubi dane nego kvartal. Praksa nadzora u Hrvatskoj opisana je u tekstu o inspekciji rada i stranim radnicima.

Odgovornost iz članka 8. ima i ugovornu stranu. Naručitelji koji rade s više razina podizvođača tu obvezu prenose u ugovor, tako da podizvođač jamči zakonitost zaposlenja i dostavlja dokaze o dozvolama prije izlaska ljudi na gradilište. Klauzula ne uklanja zakonsku odgovornost, ali daje osnovu za raskid prije nego što nadzor dođe.

Što nadzor zapravo traži

Članak 14. Direktive obvezuje države članice na inspekcije utemeljene na procjeni rizika, u sektorima s najvećom izloženošću, uz godišnje izvješćivanje Europske komisije. To objašnjava zašto se nadzori koncentriraju na građevinarstvo, ugostiteljstvo, poljoprivredu i logistiku, a ne raspoređuju ravnomjerno po gospodarstvu.

Spis koji izdrži nadzor u svakoj državi članici sadrži iste četiri stvari: presliku dokumenta o boravku s datumom provjere, dokaz o obavijesti nadležnom tijelu, ugovor o radu s uvjetima koji odgovaraju dozvoli i evidenciju isplaćenih plaća i doprinosa. Kako se te obveze slažu u cjelinu kroz cijeli ciklus zapošljavanja opisano je u tekstu o lancu obveza poslodavca.

Direktiva iz 2009. pisana je tako da poslodavcu koji provjerava i dokumentira dade obranu, a poslodavcu koji to ne radi oduzme argument o neznanju. Pregled obveza po odredišnim državama nalazi se na stranici za poslodavce.